Povratak Četvrtog Anđela

„Čuj Izraele, Jahve je jedan!“

Smijemo li se usuditi i na Mariju gledati kao na Božju ljudsku ženu?
Kada je Marija rekla: „Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po tvojoj volji.“, ona nije rekla ništa više od onoga što je već bilo određeno da ona kaže. Bog je znao da će ona to htjeti reći i to joj je i dao da kaže. Nije Marija ishodila svojom vrlinom od Boga da postane Božjom ženom koja mu rađa sina, već je Bog njoj dao da bude Bogorodica. Ona je priznala i ispovijedila ono što je nedvojbeno i trebalo biti. U tome vidimo njeno predanje Božjoj volji. Ona se Bogu predaje.

Ono što Bog traži ona i radi. Ona nije bila inkubator, već prava Žena Božja. Kada je Šuper rekao kako misli da je ona bila samo inkubator, to mi je odmah zvučalo odbojnim.

Bog koji nije tjelesan je djelovao onako kako uvijek djeluje: Reče Riječ, a ona budući tjelesna dala je svoje tijelo da u njemu nastane i uzraste Sin kojeg će radi toga što mu je Otac Bog, nazvati Sinom Božjim. Ovo je novostvaranje. Riječ ovaj puta stvara zajedno sa palim tijelom novost, tj. Riječ otkupljuje palo tijelo i biva jača od grijeha koji je tjelu svojstven. U začeću Krista imamo miješanje Božje Riječi i grešnog tijela. Plod je Isus. U njemu je Riječ pobijedila grijeh u tijelu.

On nije nikada postojao prije toga začeća kao Sin Božji. Postojala je Riječ Božja. Ako hoćemo reči da je Riječ Božja zapravo Sin Božji, to možemo u smislu da je kao rođena od onoga tko ju je izrekao. Ali, zapravo Sin Božji je nastao UTJELOVLJENJEM RIJEČI. Zašto se sada propovijeda da se tu radi o UTJELOVLJENJU SINA koji je postojao od prije? Riječ se koja je postojala prije utjelovila.

Zar to ne govori i Ivanov prolog: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ Tko je tijelom postao i tko se nastanio među nama? RIJEČ ! Imamo jednoga Boga i njegovu izgovorenu riječ. Nemamo niti Trojstvo niti Dvojstvo na nebu prije utjelovljenja. Tek nakon utjelovljenja mi imamo novu osobnost: Sina Isusa. Koji je Riječ Božja utjelovljena. Zato je prvorođenac. Naime, nema nikoga prije njega koji bi bio takve naravi.

Adam, nije utjelovljena riječ Božja, on je stvoren silom izgovorene riječi: “Neka bude i bude” te Božjeg djelovanja rukom, jer kaže “oblikovao ga je od zemlje”.

Isus je ne djelovanje Riječi kao kod 1. Stvaranja, već ČITAVA Božja osoba, tj. Bog je izlio svoju dušu svoje srce u riječ koja je napisana ne na papiru već kroz tijelo koje je Marija dala. Živa poslanica Božja! To je čežnja Vjekova, upoznati srce Božje, a ne samo djela Božja. Isus je pokazao čitavu svjetlost spoznaje istine o Bogu. Tako da po Adamu nismo poznavali čitavu istinu o Bogu, već fragmente. Ali, po Isusu vidimo pravu istinu koju teško možemo vidjeti kroz djela Božja. Naučili smo npr.da Bog nije nikada nikoga ubio. Isus kaže Bog nije ubica, već Sotona. Ali, to nismo znali ranije, jer je i Bog često rekao kako neke grešnike treba kazniti i uništiti. No, u Isusu je čitava Riječ, kao Logos, kao potpuni smisao Božji, ne samo jedna stranica knjige, već čitava knjiga. Tako Isus je RIJEČ koja je postala mesno tijelo.

Ideja da je Sin Božji dio nekakve Glave, koja se sastoji od 3 osobe ili 2 osobe svejedno, pogrešna je. Mi nismo mnogobošci već vjerujemo u Jednoga Boga. Tako nešto da postoji Godhead ili Glava Bogova tj. Trojstvo ili pak Dvojstvo, nigdje ne piše u Bibliji, a ovo da je Isus utjelovljena Riječ PIŠE.

Mislim da je to rak rana kršćanstva. Kad bi ta jednostavna istina bila jasna svima, ne bi bilo više prostora za širenje Islama.

To je “vino lažne nauke” papinstva koje je napojilo kaže: SVE narode. Pa i naš adventistički narod.